• Pismo Ivane Brlić – Mažuranić

    Zašto program i za odrasle? Nije li Ivana Brlić – Mažuranić pisac za djecu? – često su nas upitali poznanici pri pisanju i realizaciji projekta koji svake godine radimo u čast najprevođenijoj hrvatskoj književnici, našoj sugrađanki – Ivani Brlić – Mažuranić.

    Ipak, svaki odrasli kad pročita bilo koje Ivanino djelo ne može ostati ravnodušan – vjerovao ili ne ne vjerovao u bajke. Taj osjećaj i nama je dao inspiraciju za projekt koji svake godine postaje sve veći i prepoznatiji upravo od strane odraslih.

    Budući da nitko i nije ponudio ništa odrasloj populaciji u vrijeme manifestacije (travanj), to je bio još jedan poticaj u ostvarenju naše ideje. Ne mogu li odrasli ljudi osjetiti bajku?

    Nedavno smo dobili i potvrdu naših uvjerenja, i to ni manje ni više nego od Ivane Brlić – Mažuranić. U pismu iz 1925. godine u kojem odgovara i izvjesnom gospodinu Mihailu sljedeće:

    “…reci mu da sam priče izravno ja pričala, dakle odrasla osoba; da sam ih za pravo pričala sama sebi dakle opet odrasloj osobi i da je moje nastojanje bilo, da svu etiku, estetiku i filozofiju koju u sebi nosim, urežem u te priče. Po tome, to za mene nije djetinja literatura – ….. djetinja samo po tome, što prava i čista etika i filozofija ne može biti drugačija nego naivna.”

     

    Ivana Brlic Mazuranic - pismo