Izbornik

I. Kako je Potjeh tražio istinu

  1. Bjesomar. Tako nazivahu stari Slaveni u nekim krajevima vladara zlih i opakih sila.
  2. Svarožić. Sunčanu svjetlost zamišljali su naši pređi u obliku prekrasna mladića po imenu Svarožića.

II. Ribar Palunko i njegova žena

  1. Zora-djevojka. Stara narodna priča u mnogih Slavena pripovijeda još i sada o Zori-djevojci što ranim jutrom plovi morem na zlatnom čunu sa srebrnim veslom. Stan joj je na otoku Bujanu.
  2. Kralj Morski. Slovenci i Slovaci pričaju o silnom i bogatom Kralju Morskom što pod morem stoluje.
  3. Otok Bujan. To je čudoviti otok, obrastao bujnom raslinom. Na tom otoku zamišljali su naši pređi raj. Njega pominju još i sada Rusi u vračanjima i pregovorima protiv bolesti, za plodnu godinu itd.
  4. Kamen Alatir. Spominje se u drevnoj priči slavenskoj kao “bijeli gorući kamen na Bujanu”, kojim se valjda mislilo predočiti Sunce.
  5. Morske djevice (diklice). Hrvatska i slovenska priča nazivlje tako morska čudovišta: do pol tijela krasne djevojke, od pol tijela ribe razdvojena repa.
  6. Nijemi jezik. Naš narod vjeruje da životinje govore posebnim jezikom, pa da ima i ljudi koji taj “nijemi jezik” znaju i razumiju.
  7. Zmija orijaška, Ptica kljuna gvozdenoga, Zlatna pčela. To su tri nemani što po pričanju oko Bujana izvode valove, vjetar i gromove, odakle se širom svijeta oluja razilazi.

III. Regoč

  1. Legen (Leđan). Drevni čudesni grad po hrvatskoj narodnoj pjesmi i predaji.
  2. Regoč (Regoc). Vilenik silno jak i golem, kojega pominje dubrovački pisac Đorđić u svome Marunku.

IV. Šuma Striborova

  1. Domaći (Domovije). U svih slavenskih naroda nazivlju se tako mali kućni dusi koji dolaze na ognjište, pak više puta mnogo kvara učine, a katkad znaju i dobro učiniti.
  2. Malik Tintilinić. Stari narodni naziv za jednoga od najživljih “Domaćih”.

V. Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica

  1. Kitež. Ruski pisac Merežkovski spominje po ruskoj predaji tajnoviti Kitež (pustu šumu i jezero Svetlojar), gdje su se zbivala svakojaka čuda i strahote.
  2. Vile Zatočnice. Naš narod ima npr. naziv “zatočne zmije” za one zmije koje su se tobože u jesen zavjerile (“zateći se”), da neće leći na zimski san dok koga ne usmrte.
  3. Relja (Hrelja). Hrvatska narodna pjesma slavi gdjekad nekoga Hrelju kao boljeg i jačeg junaka od samoga Kraljevića Marka.

VI. Lutonjica Toporko i devet župančića

  1. Neumijka. Po ruskoj predaji luta svijetom i nebom prnjavi i neumiveni djed Neumijka. Ali kad on otare nos, tada se srebro osipa.
  2. Lutonja. Dijete koje se rodi od odrubljenog komada drveta. Kad starac i starica, zaželjevši djecu, zibaju i tetoše takav panjić, tada on oživi i pretvori se u dijete.

VII. Sunce djever i Neva Nevičica

  1. Mokoš. Neka moćna sila koja je po vjerovanju starih Slavena vladala na zemlji, valjda poglavito po močvarama. Ona se spominje u savezu s nebeskim gromovnikom Perunom.
  2. Kolede. Zimske svetkovine, a slave se zadnjih dana mjeseca prosinca, u slavu Sunca koje tih dana iznovice prosine (odatle i ime prosinac).
  3. Krijes. Svetkovine posvećene ljetnom Suncu kad je u svojoj najvećoj snazi.
  4. Omaja (omaha). Voda, što se omahuje od mlinskog kola. U toj vodi i danas seoske žene kupaju djecu da bi se od njih zlo omahivalo.

VIII. Jagor

  1. Poludnica (od riječi: podne, poludne). Ima u Srba a i u Lužičkih Srba narodno pričanje da neka stara žena, raščupane kose, obitava u koprivama. Ona plaši i žeže djecu da ne prelaze plotove.
  2. Bagan. Jedan od “Domaćih”. Po ruskoj narodnoj predaji čuva Bagan rogatu marvu, dok Vazila ili Vozila čuva konje. Baganu pripravljaju posebni mali ogradak u staji. Tu se on naseljuje i donosi gospodaru sreću i uspjeh sa blagom.

I. B. M.